Listopad u Vretencima
Ova jesen zapravo je stigla u zelenim bojama – početak je listopada, doba kada neko drveće već ostaje bez lišća, a ove godine je sve to nekako usporeno, kao da su rujanske kiše nakon sušnoga ljeta podarile stablima još jednu dozu životne energije. Kako smo najavili, mjesec rujan smo završili u jesenskom tonu, a u istom započeli listopad. S veseljem smo čekali jesenski vjetar koji nam je dopuhao lišće, srušio kestene za naše aktivnosti, a i male žireve za već poznatu, našu malu vjevericu.
Osim jesenskog tona u našoj Udruzi bilo je i raznih intonacija. Pretpostavljate možda da se radi o glazbi, točnije o karaokama. Zaboravili smo na brige i opustili se uz najdraže pjesme, a uskoro ćemo imati i natjecanje u pjevanju. Likovne aktivnosti kod nas su svakodnevne, jer je umjetnost je svuda oko nas, a onu u nama pokušavamo probuditi. Malo ju je omela promjena sata, ali polako će naići i izrasti u velikog umjetnika odnosno veliku umjetnicu čija mašta zbilja može svašta. Tako smo s našom voditeljicom Anom uređivali gospođicu Jesenku, dodali pored nje strašilo kako ne bi bila usamljena te dodali do njih sijeno i toplu dekicu da možete sjesti i uslikati se sa svojim najdražima. Mi smo to već napravili i bilo nam je jako zabavno.
Naši unikatni radovi našli su se i na jesenskom štandu u Josipovu povodom Zagorskih jeseni. Naravno i dalje nastavljamo crtati, rezati, lijepiti, izrađivati, sprejati, bojati, slagati, kuhati, u čemu nam se uvijek i vi možete pridružiti. Volimo i ‘šopingirati’ ponekad, ali pazimo da kupujemo ono što nam je zbilja potrebno. Stoga pri odlasku u trgovinu napravimo popis namirnica. Nakon što smo skupili sve namirnice, držeći se recepta zvanog ‘odokativno’ svatko je smiksao svoj smoothie napitak. Ono najzanimljivije iliti nezgodna zgoda je ta što nas je blender tijekom pravljenja zadnjeg smoothija, iznevjerio. Možete zamisliti, smoothija je bilo svugdje osim u čaši.
Mjesec listopad, iako šaren i sunčan, ove godine, imao je nezgodne, vjetrovite i kišne dane koje smo iskoristili za filmove. Pokušali smo se prisjetiti starih crtanih filmova, napravili popis najdražih te projicirali na platnu. Tako smo se na koji sat vratili u bezbrižno djetinjstvo.
Petak 13. za nas je bio sretan petak. Volonter Patrik Karaman pozvao nas je na roštilj u znak zahvalnosti što smo mu pomogli oko istraživanja u svrhu izrade diplomskog rada. Baš smo se lijepo zabavili, najeli, a ondje također smo vidjeli domaće životinje, s kojima smo se upoznali i pokušali ih hraniti.
Obilježili smo Dane kruha, a pri tome naučili razvući domaće kore za pitu, Dane jabuka obilježili smo praveći svoj kompot od jabuka koji smo na kraju stavili u male slatke teglice za zimnicu. Kroz igru smo ponovili znanja o godišnjim dobima, točnije jeseni, ponovili glavna obilježja, te kako se trebamo oblačiti tijekom promjenjivih razdoblja. Dan kravata obilježili smo dizajniranjem vlastite kravate, no zadovoljni smo što je ona ipak na papiru, a ne na našem vratu. Isprobavali smo razne likovne tehnike, koristili naše ruke umjesto kista, jer i tad rad zablista.
Jedna divna suradnja nas je posebno veselila, a to je bio izlet u obližnje selo Kozice. Posjetili smo ranč Metaluna gdje su nas osim vlasnice Mateje Fras Venus dočekale i dražesne životinje s kojima smo proveli par sati, hraneći ih, mazeći i češljajući, a oni hrabri okušali su se i u jahanju. Odigrali smo neke starinske igre, pozdravili s konjima i magarcima te dogovorili buduće susrete.
Pred kraj mjeseca pripremali smo se za ‘Halloween party’, izrađivali velike pauke iz kojih smo jeli kokice, izradili šišmiše te bojali strašne bundeve, vampirske dvorce i ostale motive koji nas asociraju na Noć vještica. Također smo istu tematiku iskoristili za učenje engleskog jezika, bijele duhove obojili smo u ‘green’, ‘red’, ‘blue’ i ‘purple’, a učili smo brojati do deset uz razne slikovne predloške. Halloween party prošao je oslikavanju lica, pronašli smo najstrašniju masku, pogledali strašni crtani o vampirima koji smo onda usporedili sa originalnim filmom u crno-bijeloj projekciji iz 1991. godine, zasladili smo se vampirskim zubima, očnim jabučicama te zombijima (radi se o slatkišima naravno) i napravili ludu atmosferu pokušavajući plesati kao Wednesday Addams. Tajnu vam ne smijemo otkriti, ali iščarobirali smo da iz čaše krene lava u crvenoj i narančastoj boji, dok je u međuvremenu iz jedne boce počeo rasti strašan duh, koji je ipak bio toliko malen da nas baš i nije uspio preplašiti.
Aktivnosti se odvijaju u sklopu programa “CRES – Cjeloviti pristup razvoju vještina za uspjeh i samostalnost osoba s intelektualnim teškoćama” pod vodstvom magistre primarnog obrazovanja Ane Teodorović, a pod financijskom podrškom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.